Ovdje ste:: SOL STAV Kolumna Svakog petka okine i tetka
 
 

Svakog petka okine i tetka

Ispis
Prvo sam bio na svadbi. Pjevao hop mala bosonoga, kako živiš bez onoga? A sjećam se i da su mladenci bili lijepi. Imali su iste brkove. No, prije nego sam otišao na svadbu, put me nanio kraj crvenog ćilima. Novinarka me zaustavila, pitala a šta ja mislim o Sarajevo Film Festivalu?

"Ekskjuzmi!", reknem. "Radije provedem noć u Kamernom s Avdom Sidranom nego sedam dana s Eminom Ganić i zvijezdama Red carpeta!".

Novinarku je zanimalo a šta me je to opčinilo kod Sidrana. Reknem da opčinila me jednostavnost, odabir muzike i književnost. Onda je ona htjela da budem konkretniji. Fascinirala me je, reknem, pjesma za djecu koju je Avdo napisao zajedno sa svojom djecom.

"Ako vas zanima, mogu i izrecitovati dio pjesmice!", ponudio sam.

Prihvatila je, pa sam parafrazirao. Pjesnik će mi, bezbeli, oprostiti  ako sam đe mahu napravio. Dakle:

"Šta ovo bi? K'o da neđe puče metak! Nije niđe puk'o metak, nego prn'o tetak! Ma nemoj mi reć? Nije tetak izuzetak! Svakog petka prne i tetka! A zašto deda ne uvede reda? Čim naiđe srijeda, okine i deda... Ako ćemo pravo, kulturno nije, al' je vrlo zdravo!"

Dva dana poslije, mobilni mi se oglasio pjesmom Uz maršala Tita, junačkoga sina. Zove Fako. Rekne:

"Vazduh treperi, kao da nebo gori!"

"Sprema se oluja!", reknem ja.

To je značilo da krizno je vrijeme, da se nas dva stara druga, zakleta esdepeovca, trebamo nać' u Šetalištu poradi analize stanja, utvrđivanja mjera i rokova. Srkali smo kad je on izvadio cirkularno pismo u kojem partija članstvu kaže šta treba misliti i govoriti o ovome i onome. Čitao sam, ibretio se.  

"Dragom Vođi drug Hazjajin ne bi skinuo glavu, već kapu!", reknem i vratim cirkular Faki.

Fako skupi obrve, pogleda lijevo, desno. Pa rekne:

"Nakon raskida s Hazjajinom, sa zida smo skinuli njegov portret, ali je ram ostao!"

Naša je rasprava pokazala da u esdepeu, moguće je, ima i ljudi koji drugačije misle, ali i da je njihov broj zanemarljiv u odnosu na one koji uopšte ne misle. Nadali smo se kako će kad naša partija dođe na vlast, doći i promjene. Ispalo je da promjene su došle, malo posjedile, pa otišle. Stoga smo htjeli poduzeti demokratske mjere protiv Dragog Vođe. Njih smo primijenili i prije nekoliko godina. Mačku smo mu poslali pred vrata stana, natjerali da pokaki se. A Dragi je Vođa pomislio da izmet je plastični eksploziv pa alarmirao policiju.

"Meščini, nije pravo vrijeme za demokratiju. Izgleda da će popodne kiša!", rekao je Fahro pa smo odustali od demokratskog nauma.  

Onda smo si dali za zadatak da promatramo građane koji ulaze u Šetalište. Zadatak, prepoznati siromašne! Nakon pola sata skontali smo da to nije nimalo lahak zadatak.

"Jebem li ga!", reknem ja. "Teško je u ovoj zemlji prepoznati siromašnog građanina. Ni po čemu se ne razlikuje od prosječnog!"

Drvili smo i o tome kako, ne računajući zaposlene, u državi ne radi još pola miliona ljudi. Al' da će sve doći na svoje jer Bosna je bogata pitkom vodom, rudama, kulturnim blagom i ozonom, turističkim destinacijama i mnogobrojnom stokom. Pa smo svak' svojoj kući. Mene je u haustoru dočekala čistačica Hetiga, firme koja nam održava zgradu.

"E, novinar! Napiše l' se šta?", pitala je.

Reknem da evo samo što nisam počeo pisati o situaciji u zemlji, mjerama i rokovima, te da mi ne bi štetilo i njeno mišljenje o svemu tome. Ona je klimnula glavom, okrenula mi leđa. I prdnula.

"Je l' jasno?", pitala je.

"I jasno i glasno i jezgrovito!", reknem ja i pomislim kako fakat nije tetak izuzetak.
Asaf Beširović za Oslobodjenje.ba
 
 
 
 

CB Login